Ova biljka je poreklom iz
Indije i u davnom indijskom spevu “Gilgamešu“
postoje tekstovi koji pokazuju da je gajen još pre 3000 godina. Iz
Indije se širio prvo na istok: Mala Azija, Turska, Grčka (gde su ga
zvali "σίκυον",
síkyon); zanimljivo je da se kao jedno od mesta značajnih za
širenje krastavca pominje i stara Srbija. Tek kasnije se proširio na
istok, u Kinu. U Ameriku je stigao polovinom XVI veka.Ako je verovati Pliniju (onom starijem), imperator
Tiberius je jeo krastavac i leti i zimi. Njegovi podanici su smislili
sistem žardinjera na točkovima i po ceo dan su sadnice krastavca šetali
po njegovoj palati tamo-amo i uz pomoć uglačanog crnog mermera ili
lapisa usmeravali svetlost na biljke. Evo, ko ne veruje: ”Indeed,
he was never without it; for he had raised beds made in frames upon
wheels, by means of which the cucumbers were moved and exposed to the
full heat of the sun; while, in winter, they were withdrawn, and placed
under the protection of frames glazed with mirrorstone."
Plinije takođe opisuje
nekoliko varijeteta tadašnjih krastavaca: “gurkine” sitne divlje plodove
nalik današnjem zapadnoindijskom krastavcu i krupne, “baštenske” plodove
(oko 40 različitih). Krastavac je u to vreme korišćen za spravljanje
medikamenta zvanog “elaterium” (moraću
jednom
da pitam Galadrielu za detalje, samo da je sretnem ;) ), majke su maloj
deci stavljale obloge od krastavaca oko struka za dobro zdravlje,
trudnice
su ga koristile za bolje zdravlje; krastavcem su lečeni ujedi škorpija i
loš vid a korišćen je i za rasterivanje miševa! (e pa stvarno…).Po tekstovima iz Biblije (a u njoj se krastavac
pominje dva puta), tada se verovalo da je prvi krsastavac bran u dolini
Tigra pre 3000 godina, što onda vreme nastanka krastavca u Indiji pomera
u period još raniji od 3000 godina od danas.Od slavnih likova koji su voleli ovu biljku, najpoznatiji su Cezar,
Kleopatra (ona je tvrdila da je zahvaljujući krastavcu zadržala svoju
lepotu), Džordž Vašington, Napoleon, Elizabeta I, Amerigo Vespuči…U XVI veku, Englezi ga nikako nisu voleli jer je vladalo mišljenje da je
nekuvana hrana samo za životinje, a nisu znali šta bi sa kuvanim
krastavcem. Zato su mu dali nadimak COWcumber (cow=krava). Zbog ovog
nadimka je još duže bio u nemilosti baš kao i paradajz sa svojim
nesrećnim imenom “wolfberry”, “vučja bobica”, u vreme kad se uveliko vuk
povezivao sa svime što je u vezi s đavolom.U XIX veku su se pojavili prvi hibridi krastavca,
dugi preko 60cm!Luj XIV, vladar sa najdužim stažom u istoriji (postao
kralj sa 5 godina, nakon smrti svog oca, 18 godina kasnije preuzeo
stvarnu vlast nakon smrti prvog ministra i vladao do svoje smrti 1715 -
ukupno 71 godinu!), je bio poznat kao Kralj Sunca, Luj Veliki i
Luj-koji-voli-da-jede.Le Potager du Roi (Kraljevska bašta u Versaju) je
građena 5 godina, bila je velika oko 30 hektara i prozivodila gotovo sve
povrće potrebno za potrebe dvora. Između ostalog, u ovoj bašti je
krastavac gajen pod staklom, slično uzgoju lubenica u stakleniku. Znači,
T. Džeferson za paradajz, Luj XIV za krastavac.Krastavac se danas deli u tri velike grupe:
- za
salate (tj. za seckanje)
-
- mali,
jedu se celi plodovi (kornišon
npr)
-
- “burpless”,
tj onaj koji ne izaziva podrigivanje
J.
Ne, stvarno, neke sorte krastavaca kod nekih ljudi izazivaju gasove
koji završe podrigivanjem. Ko zna kako su nađene/izmišljene
sorte
koje ne izazivaju gasove, nazivaju se “burpless” (BURP-podrigivati,
less-manje ili nikako
J )
i danas se uglavnom nalaze po rafovima supermarketa umotani u onaj
celofan. Kako celofan deluje na podrgivianje nemam pojma :D.
U stvari, ova treća
grupa ima blag ukus, skoro slatkast i mnogo tanju koru, ne retko, jede
se sa korom.